MA DAJ,NIKUD NE IDI...

Zaglavljen si u kutovima srca
poput slatkoće
i namjerno zaboravljam da te pustim.
Zovem te tajnom
koja se ne da naglas izgovoriti
mirisom duše koja donosi sjaj u moje oči.
Mirisom mudrosti razlio si se sav po meni
pa ne mogu da te pustim
Kada ti uzdah prevari noć
bezbrižno snove obgrli željom
i spavaj sa mojim imenom na usnama.
Sa dlanova poklonit ću ti
šarene leptire da se poigraju u tvojoj kosi
i nacrtati sunce na grudima da ti sja
ako te ikad tama uzme u zagrljaj
Ma daj,
nikud ne idi
život je ovdje iza pozornice
gdje unaprijed znaš šta ti želim reći
gdje spavaju sve naše slabosti
gdje jedino sav haos svijeta
znamo u smisao pretvoriti.