
I mrtva slova u tamnici snova
A rekla sam ti
čovjek voli samo jednom,
sa potpunom čežnjom
kao što se i samo jednom rađa
Rekla sam ti
da čovjek živi samo dok voli
pa makar bio i kamen goli
zaglavljen u vremenu
gdje vjetrovi šibaju
ostavljen na granici iščekivanja
ljubljenog...
Rekla sam ti mnogo toga,
da bih se umilila tebi
što sam mogla prešutjeti
u sklopljenim rukama ostaviti
za neka bolja vremena,
a prešutih mnoge riječi
što sam trebala reći
ispuniti prazninu srca...
i sad u ovoj golotinji duše
ostaješ samo ti
tako dalek i nestvaran
uramljena slika sjećanja,
žudnja na granici čekanja
gdje mi te ni snovi
ne daju dohvatiti...
Biha M.M.
Nema komentara:
Objavi komentar