koja ležiš u dubini moje prošlosti
gubiš se u daljinama..
Uzalud te pogledom pratim,
već odavno tvoj lik
sve je nejasniji u mojim očima...
Dok oblaci plove
kroz vjetar još čujem
glas tvoj da me doziva...
Gdje si me to tražio,
gdje si me izgubio
zar nisi čuo drhtaj moga srca...
Čuvala sam ćutanje
samo da bih mogla gledati
kako se bude jutra u tvojim očima..
Ljubeći tvoj dan i tvoju sijenku
tebi sam do srca svog
zvjezdani prah posula..
Vrati se..da još jednom vidim kako se budi
jutro u tvojim očima
pa neka se dignu valovi od pjene
i rastrgaju ove nejake grudi
zadnji pogled čuvat ću za tebe
ti zauvijek tajnom mene zovi...copyright-a "©"
Biha M.M.
Nema komentara:
Objavi komentar