Tihi šapat koraka i glasni šum proljetnog cvijeta
bude snove protkane željom.
Smješak tvojih bademastih očiju ponire u dubinu srca i zrači ljepotom.
Na zemlji bez mira igraju naše ludosti.
Znam ih po smijehu kada se razliježe ponad stare kuće
beharli trešnje pune bujnosti u prostoru prepoznavanja i bliskosti tebe i mene.
Pogledaj polje -porod naš kiti bijelog jednoroga vijencem od tratinčica, pjevanjem rastjeruju plač.
Otvaraju se kao suncokreti prilikom rastapanja žara sunca,a suton preplašenim koracima bira sebi jezičak zemlje nošen unutarnjim nemirima.
Suze tvoje kad padaju niz obraze,mute sjajnost neba u izmaglici daljina spajaju se u široku brazdu.
Nemoj nikad plakati-svi poput tebe čine ljubav.
Nasmješi se,ne postoje zablude u noći mjesečine,
kad je dodiruju talasi noćne tišine.
U meni jeka bezbrižnosti miruje upijajući nježnost
i misli istkane čarobnom sjetom teku tajanstveno u moć prepoznavanja.
Ivana zatvori oči,ispruži ruke-uhvati moje dvorce u zraku i pusti snove neka teku poput vode.
Od svega što volimo napravimo buket darivanja.
Stara jela je budna,nebo je blisko i zvijezde su noćas tihe.
Jedan je smiješak poljubio bijeli oblak i dao se na daleke pute.
