Ilumina oculos

Ernadu Musiću

Mraci su svijetli,a vjetrovi zvižde ulicama praznim
sve i odasvud koraci se kreću.
Jesmo li to mi,
sjenke što se iza očiju skrivaju,
čekajući što čekaju čekanje!?
Pogledaj nebo,mjesec je uzeo dizgine od crne noći
i vidi čuda mraci su svijetli.
Kad se opuste ruke hramovi ljubavi srca ispune
i mi smo svoji od maternice,vječne juče mudrost djetinju u svijet sa sobom ponijeli.

Na tačci uzdaha ruke se spetljaju od tuge i briga.
Voda iz oka gdje padne u krugu ostaje.
Jesam li to ja što ne umijem uhvatiti dah,kad nejasno grlo mi sapne!?
Šutim.
Sa težinom neka me bude:od zemlje sam prah,od vode kapljica što trešnju u avliji zalijevati po mracima svijetlim znam.
Od dobre i loše sreće mi smo glas koji pjeva
Mi smo protok vremena
Mi smo izvor svemira
Mi smo izvan zlobe
Sve dok su tu oči što sjaje.

Nazdravimo životu danas.
Sunce kad izađe na nebu,
I dalje sijati će za nas.

Sudbina je izbor,pravda i vrijednost.
I sve dok smo u svjetovima svojim
uvijek ćemo biti gore visoko i u praznini pustoj.

Biha M.M. 28 decembar 2017