Silina

Silina

konstantno stanje šoka 
rana koja prokrvari nakon sjećanja
kad impuls do mozga stigne
traume nakon grča se pojave
kad sputan bitišeš
u noćima nesanice i more naizmjenične
u ratu na smrt se navikneš
i ne razmišljaš
dok prebrajaš mrtve
nesvjesno čekaš svoj red

kako porodicama javiti
osjećaj kad se želudac diže
bljuje i rukama čupa kosu i utrobu

u ušima bubnji

osjećaj hroničnog umora
da bi preživio strah udišeš punim plućima
akumulira se i struji

smrt je miris koga se teško otresti

Radimo na minus deset
kila brašna život produžava
čuje se pjesma čuje i smijeh
kad se iz zasjede u trenu vrisak obrušava
do neba kroz nas
provuče se

granata bez zvuka pogađa

sklonište gdje se igrao smješeći dječije
Majka ne zna,al sluti
upiremo tupe poglede
niko se ne usuđuje izustiti

primarni instinkt je opstati

tijelo energiju traži
sadiš i kopaš
pjevaš i urličeš
čekaš da umine
kad silina emocije glas otrgne
tišina pod kožom ostaje
i mili cijelog života
uživo slika viđena -

tijelo astralno svjetlost spržena
nebo su šarali demonski znakovi

Ne traži riječi svetosti
ne znam ih izgovoriti po zemlji hodam vezana

od takvog se bola ne može uteći
tišina nikad ne jenjava

Belma Glibić&Biha Mehanović