Naše misli smo mi sami,u njima je sve ono što zaista jesmo.Onog trenutka kad nešto napišemo nO meni

srijeda, 11. veljače 2015.

TO SAMO HLADNOĆA UVIJA DUŠU

To samo hladnoća uvija dušu
a sivo popodne o suncu snuje.
U susjedstvu vjesnik proljeća 
glasom serenade u krošnje drveća
sanjivi mjesec doziva i pupoljke u cvatu.

Kad zatvorim oči sve isto je kao i jučer
drhteći molim oprost što klečim.
Čovjek je često duše gole,
a u srcu bljesak oluje nosi
i buru misli u viru srušenih ideala.

To hladnoća samo uvija dušu
unutar snova u začaranom svijetu.
Pokreni se rijeko mojih htijenja
od himne valova tvojih moje želje rastu.